Otvorena ložišta, kamini, peći na drva i ugljen, plinske peći, dim cigarete, prerađeni drveni predmeti, fotokopirni uređaji te uporaba proizvoda kao što su insekticidi, sredstva za čišćenje i dezinfekciju, kozmetika i boje glavni su izvor kemijskih aerosola i plinova u zatvorenom prostoru.
Bavljenje različitim hobijima unutar kuće također može imati za posljedicu porast zagađivača. Pri tome se oslobađa u atmosferu čitav niz kemijskih spojeva koji u višim koncentracijama mogu uzrokovati akutne i kronične zdravstvene probleme, a neki su dokazano kancerogeni.
Među kemijskim zagađivačima važnu ulogu imaju plinovi ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, plinovi dušika, formaldehid, hlapljivi organski spojevi, azbest i druga mineralna vlakna, radon i dr.
DUHANSKI DIM
Pušenje oslobađa niz potencijalno štetnih kemijskih tvari, njih oko 4200 do 4700 spojeva među kojima su nikotin, katran formaldehid, dušikovi oksidi i ugljikov monoksid. Više od 60 kemijskih spojeva koji se nalaze u duhanskom dimu su poznati ili mogući kancerogeni za čovjeka. Tim otrovima nisu izloženi samo aktivni pušači nego i nepušači koji su izloženi pasivnom pušenju. U posljednjih 20 godina sve je više dokaza da izloženost duhanskom dimu može biti ozbiljna opasnost za zdravlje ljudi, posebice djece.
Najčešće izloženost niskim razinama onečišćenja zraka lebdećim česticama nastaje pri izloženosti duhanskom dimu tzv. pasivnom pušenju. Stan u kojem je i samo jedan pušač može imati razinu čestica u zraku nekoliko puta veću no što je u zraku vani. Uz brojne druge bolesti respiratornog sustava (upale pluća, bronhitis, astmu), oko 20% ljudi oboljelih od raka pluća su upravo pasivni pušači. Visoke koncentracije duhanskog dima u zatvorenom prostoru mogu uzrokovati glavobolju i probleme sinusa, astmu i druge respiratorne bolesti, iritaciju očiju, upalu uha te kožne alergije.
UGLJIČNI MONOKSID
Ugljični monoksid nastaje pri izgaranju drva, plina, ulja, nafte, benzina, ugljena i sl. Uobičajeni izvori ovog plina su otvorena ložišta, roštilji, pećnice te grijači vode i prostora, industrijske peći te automobilski ispušni ventili. U manjim količinama ovaj plin nije opasan po zdravlje, ali se zbog nedovoljne kvalitete, nepravilnog korištenja ili neispravnosti naprava u kojima nastaje izgaranjem može pojaviti u iznimno opasnim, pa čak i smrtonosnim količinama. Udisanje veće količine dovodi do smanjenja količine kisika u krvotoku, te u izloženih često uzrokuje glavobolje, vrtoglavice, slabosti, povraćanja, pospanosti i dezorijentiranosti. Najgore moguće posljedice su nesvjestica i smrt. Posebna osjetljiva skupina su djeca, trudnice i starije osobe.
HLAPLJIVI ORGANSKI SPOJEVI
Hlapljivi organski spojevi su spojevi koji brzo isparavaju i predstavljaju opasnost pri inhalaciji. Većina tih spojeva bazirana je na petroleju i koristi se u proizvodnji boja, hladnjaka i u farmaceutskoj industriji. Studije pokazuju prisutnost različitih hlapljivih organskih spojeva u prosjeku 2-5 puta više u zatvorenom prostoru nego u vanjskom okolišu. Tijekom i nekoliko sati nakon korištenja tih spojeva razine mogu biti i 1000 puta više nego u vanjskom okolišu. Formaldehid, benzen, trikloretan i ksilen najčešći su spojevi prisutni u zatvorenim stambenim i radnim prostorima.
FORMALDEHEID
Zbog svoje široke primjene i sveprisutnosti, posebno mjesto među onečišćenjima prisutnima u zraku zatvorenih prostora, ima formaldehid (HCHO). Formaldehid pripada grupi spojeva koje otpuštaju materijali korišteni za gradnju i opremu prostora. Koristi se u više od 3000 proizvoda od kojih se većina nalazi u zatvorenim prostorima: prešano drvo, osvježivači prostora, dim cigarete, zavjese, sredstva protiv moljaca, plastika, kozmetika, papirnati ručnici itd. Formaldehid je jedan od najreaktivnijih organskih spojeva, kod obične temperature je bezbojan plin karakteristična jaka, neugodna, prodorna mirisa. Nadražljivac je gornjeg dišnog sustava, prag mirisa mu je 60 µg/m3 (za osjetljivu populaciju i niži), a zdravstveni učinci mogu se objasniti njegovom topljivosti u vodi. Preporučena vrijednost za formaldehid je 120 µg/m3 (preporuka Svjetske zdravstvene organizacije – SZO).
Ispitivanja su pokazala prisutnost formaldehida u značajno nižim koncentracijama u zimskom razdoblju bez obzira na kontinuirane izvore (namještaj od iverice, urea – formaldehidna pjena kao sredstvo za izolaciju, lakovi za parkete, sagovi i zavjese, boje i sredstva za dezinfekciju i sterilizaciju), što je najvjerojatnije posljedica razlika u temperaturi zraka, njegove vlažnosti, a naročito u provjetravanja i insolacije. Prema nekim podacima povećanje temperature od 7°C u intervalu od 14°C do 35°C udvostručuje otpušteni formaldehid, a to isto se događa i s povećanjem relativne vlage u intervalu od 30% do 70%. Budući da otpuštanja formaldehida prirodnim putem (provjetravanjem) kroz dulje razdoblje nije učinkovito preporuča se uklanjanje iverice i zamjena drugim materijalima, pojačano grijanje praznih zatvorenih prostorija i kemijsko vezanje emitiranog formaldehida za njegovo uklanjanje.
Formaldehid je po ljudsko zdravlje najopasniji u plinovitom obliku, a ispuštaju ga svi navedeni proizvodi čiji je sastojak. Povezan je s respiratornim problemima, iritacijom kože i očiju, glavoboljom i mučninom. Također je poznata visoka reaktivnost formaldehida s proteinom, što može izazvati ozbiljne alergije. Donedavno se smatralo da je astma najopasnija bolest koju formaldehid izaziva, no najnovija istraživanja ukazuju da utječe na pojavu rijetke vrste karcinoma grla.
BENZEN
Benzen je često korišteno otapalo i prisutan je u mnogim uobičajenim tvarima koje se nalaze u našoj okolini: dim cigarete, sintetska vlakna, deterdženti, benzin, boja, plastika, guma, tinta, ulje i sl. Što se tiče utjecaja na ljudsko zdravlje, za benzen je poznato da iritira kožu i oči. Učestali doticaj kože s benzenom može uzrokovati sušenje, upalu, dermatitis te pojavu plikova na koži. Akutna inhalacija velikih količina benzena obično dovodi do vrtoglavice, slabosti, euforije, glavobolje, mučnine, zamagljenog vida, respiratornih bolesti, poremećaja u otkucajima srca, oštećenja jetre i bubrega, paralize te nesvjestice.
Kronično izlaganje i relativno malim količinama benzena može biti uzrokom glavobolja, gubitkom apetita, pospanosti, nervoze, psiholoških smetnji te bolesti krvnog sustava, kao što je anemija. Također je dokazano da je nepostojan na staničnoj razini te da pokazuje znakove kancerogenosti. Postoje i dokazi da benzen može pridonijeti stvaranju devijacija na kromosomima te pojavi leukemije.
TRIKLORETILEN (TCE)
Trikloretilen (TCE) je komercijalni proizvod koji se najčešće koristi u industriji. Više od 90% trikloretilena proizvodi se prilikom obrade metala i za potrebe kemijskog čišćenja. To je nezapaljiva, bezbojna tekućina slatkastog mirisa te slatkog i intenzivnog okusa. Većinom se koristi kao otapalo, ali također se može naći kao sastavni dio ljepila, boje, odstranjivača boje, korektora, lakova i sl. TCE se ne nalazi u prirodnoj okolini, ali se može naći u podzemnim izvorima vode te u mnogim površinskim vodama kao rezultat odlaganja kemijskog otpada.
Udisanje manjih količina trikloretilena može uzrokovati glavobolju, iritaciju pluća, vrtoglavicu, oslabljenu koordinaciju i otežanu koncentraciju. Dugoročno udisanje ovog zagađivača uzrokuje oštećenje živčanog sustava, jetre i bubrega. Udisanje većih količina dovodi do onemogućavanja rada srca, nesvjestice te smrti. Ako se TCE unosi u organizam u obliku tekućine, i to u velikim količinama, dolazi do mučnine, oštećenja jetre, nesvjestice, onemogućavanja rada srca ili smrti. Unošenje manjih količina tijekom dužeg vremenskog razdoblja također ima negativan utjecaj na jetru, bubrege i imunološki sustav, a može biti poguban za razvoj djeteta kod trudnica. U doticaju s kožom, TCE uzrokuje stvaranje osipa. Prema novijim istraživanjima izlaganje trikloretilenu utječe na razvoj malignih oboljenja.
KSILEN
Ksilen je bezbojni plin slatkastog mirisa. To je pretežno sintetička kemikalija koja se proizvodi iz petroleja. Koristi se kao sredstvo za čišćenje, razrjeđivač za boje, otapalo u proizvodnji gume i kože. U manjim količinama nalazi se u duhanskom dimu. Ksilen se unosi u organizam udisanjem njegovih para iz proizvoda koji ga sadrže ili udisanjem zraka koji je kontaminiran ksilenom. Njegov utjecaj na zdravlje ovisi o duljini izloženosti te o razini ksilena koja je dospjela u organizam. Izlaganje visokim razinama ksilena u periodu manjem od 14 dana može uzrokovati glavobolju, oslabljenu koordinaciju mišića, vrtoglavicu, zbunjenost, poremećeni osjećaj za ravnotežu, mučninu, probleme sa želucem, iritaciju kože, očiju, nosa i grla.
AZBEST
Azbest je mineralni materijal koji se u prošlosti dodavao mnogim proizvodima da bi ih ojačali i omogućili im otpornost na vatru i toplinu. Među uobičajenim proizvodima koji sadrže azbest a koje se mogu naći u kućanstvima su cijevi, bojleri i dimnjaci izolirani azbestom, podne pločice, cementne vatrostalne ploče koje se upotrebljavaju za izolaciju oko peći i kamina te materijali za zvučnu izolaciju. Do 1970ih mnoge zgrade (posebice u SAD-u) građene su materijalima koji sadrže azbest.
Mnogo ljudi koji su izloženi samo malim količinama azbesta, kao što smo svi mi izloženi, nikada ne razviju simptome niti imaju ikakve posljedice. Važno je naglasiti da ukoliko se nespretno barata s azbestnim materijalima oni se mogu raspršiti u zrak te tako udahnuti u pluća. Takva rasprsnuta vlakna mogu ostati u okolini dugo povećavajući rizik od bolesti.
Istraživanja na ljudima koji su bili izloženi azbestu u tvornicama i brodogradilištima pokazala su da udisanje velike količina azbesta dovodi do povećanja rizika od raka pluća. Rizik je to veći što je veća količina azbesta udahnuta, a ukoliko osoba puši tada je rizik još veći. Izložene osobe velikoj količini azbesta prve simptome i posljedice dobivaju 20-30 godina nakon prvog izlaganja azbestu.
RADON
Zrak u zatvorenim prostorima sadrži znatno veće koncentracije radioaktivnog radona, koji prirodno izlazi iz zemlje i oslobađa se iz zidova zgrada, te ulazi u prostorije gdje se akumulira, često i iznad preporukama dozvoljenih granica. Radon je bezbojni, bezmirisni, radioaktivni plin čijim raspadanjem nastaju radioaktivni nusproizvodi koji ako se udišu izazivaju probleme respiratornog sustava i rak pluća.
Prema istraživanjima, svaka petnaesta kuća sadrži opasne, odnosno, smrtonosne količine ovoga plina. Najveći rizik izloženosti radonu u zgradama je u prostorijama koje su ispod razine zemlje (podrumi), u prostorijama koje su u izravnom dodiru sa zemljom te prostorijama odmah iznad tla. Na otvorenom prostoru radon ne predstavlja toliki problem jer nije koncentriran u dovoljnoj mjeri, no u zatvorenim prostorima situacija je znatno drugačija. Naravno, ugroženija su područja čija su tla bogata radonom jer plin prodire u objekte kroz pukotine u temeljima i izolaciji, kroz slavine, odvode i zidove. Voda koju svakodnevno koristimo također upija radon ako prethodno dođe s njim u dodir unutar zemlje, te tako postane njegov prijenosnik do kućanskih pomagala poput perilice za rublje, posuđe ili tuša.
Izlaganje radonu ne uzrokuje trenutačne simptome, ali procjenjuje se da radon iz zraka zatvorenih prostora uzrokuje 20 000 smrti kao posljedicu karcinoma pluća u SAD-u. Pušači su izloženi znatno većem riziku da razviju karcinom, čak šest puta. Karcinom pluća je jedini oblik utjecaja na zdravlje čovjeka koji se može dovesti u vezu s izlaganjem radonu, te nema razlike u riziku od oboljenja što se tiče starosne dobi. Rak pluća se obično javlja 5-25 godina nakon izlaganja radonu i drugi je uzročnik raka pluća odmah nakon pušenja. Ne postoje dokazi da radon uzrokuje druge respiratorne bolesti.
